Opis projekta
Projekt Sanitarni kordon u Dalmaciji (18. i 19. stoljeće) (SANITAD, 380-01-02-23-45) provodi se na Hrvatskom institutu za povijest, a financira sredstvima Europske unije, programom NextGenerationEU. Trajanje projekta je četiri godine (2024. – 2027.), a na njemu sudjeluju istraživački zaposleni na Hrvatskom institutu za povijest (Odjel za povijesne izvore i digitalnu povijest) te vanjske suradnice s Hrvatskog katoličkog sveučilišta i Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Cilj je projekta analizom arhivskog gradiva u Zadru, istraživanjem vezanog arhivskog gradiva u hrvatskim i inozemnim arhivima te ciljanim terenskim istraživanjem na prostoru Dalmacije, ispitati prilagodbu novih ideja i praksi koje su habsburške vlasti uvele radi očuvanja javnog zdravlja u Dalmaciji.
Na temelju obuhvatnih arhivskih istraživanja identificirat će se izvori bitni za razumijevanje protuepidemijskih mjera u Dalmaciji u 18. i 19. stoljeću te će se utvrditi utjecaji mletačke i habsburške protuepidemijske politike na funkcioniranje sanitarnog kordona u Dalmaciji. Rezultati će putem znanstvenih radova i sudjelovanja na domaćim i međunarodnim konferencijama biti prezentirani znanstvenoj javnosti, a putem izložbe i ostaloj zainteresiranoj javnosti. Putem studentskih radionica i uključivanjem mladih znanstvenika u projekt potaknut će se daljnje istraživanje teme.
Jedan od bitnih aspekata administriranja dalmatinskog prostora uključenog u mletački Stato da Mar ticao se brige oko zaštite zdravlja i života. Od 15. stoljeća mletačke vlasti intenzivnije djeluju na razvijanju javno zdravstvenih mehanizama osobito vidljivih u vidu protuepidemijskih mjera. Riječ je o mreži javno-zdravstvenih institucija (magistratima za zdravstvo, zdravstvenim kolegijima i lazaretima), stvaranih prema primjeru organizacije u Veneciji, a koja se kontinuirano granala i učvršćivala. Tijekom 18. stoljeća, redefiniranjem granice prema Osmanskom Carstvu, formiran je i tzv. sanitarni kordon, kompleksan sustav stražarnica, karantena i obavještajne infrastrukture koje su čuvale vojne posade. Austrijska uprava u Dalmaciji – koja je i sama na granicama s Osmanskim Carstvom njegovala sličan sustav tzv. habsburški sanitarni kordon – nasljedovala je mletački sustav protuepidemijske zaštite te ga u prvim desetljećima 19. stoljeća ojačala, ali i proširila prema jugu, obuhvaćanjem bivših područja Dubrovačke Republike i Mletačke Albanije. Značajnu ulogu pri toj reorganizaciji imala je komisija predvođena bojnikom Taborovićem, koja je od 1820. do 1822. mapirala granicu Dalmacije prema osmanskim područjima u svrhu reorganizacije protuepidemijske zaštite. Navedene su karte popraćene opisima i popisima položaja svih stražarnica, raštela, pazara i lazareta. Takav izvor pruža potanku mogućnost istraživanja institucionaliziranog suočavanja s kriznim situacijama, ali istodobno i komparaciju zdravstvenih politika dvaju državnih sustava, njihovog načina praktičnog protuepidemijskog djelovanja i uključivanja suvremenih znanstvenih spoznaja u to djelovanje.
Cilj je predloženog projekta ispitati prilagodbu novih ideja i praksi koje su habsburške vlasti uvele radi očuvanja javnog zdravlja u Dalmaciji. Razvoj sanitarnog kordona u Dalmaciji za habsburške uprave razmatrat će se kroz sljedeća pitanja: u kojoj je mjeri nova habsburška uprava u Dalmaciji preuzimala rješenja Mletačke Republike vezana uz protuepidemijske mjere? U kojoj ih je mjeri mijenjala prema vlastitim potrebama i iskustvima, i kakve je metode koristila u radu javne uprave na javnozdravstvenim mjerama? Koliko su tadašnja međunarodna rješenja i prakse utjecale na organizaciju protuepidemijskih mjera? Na koji su se način aktivirali i djelovali protuepidemijski mehanizmi u slučaju pojave bolesti?
